Još jedan dan

Još jedan dan koji se otvara iz pupka mog jada: od trena kada padnemo, kao figure od perja, ravno u sneg. To ja, zbog ove zore, što ide dugačkim ulicama do mesta koje zovem kućom, ponovo počinjem sa otežanim podvodnim pokretima, koje me vode ka još jednoj noći i tebi koja rasteruješ sumornost, sporim bledim rukama.
Sada je sve izvodljivo, jer ništa nije stvarno. Baš kao violinska žica, rastegnut sam do tačke pucanja, sve do noći.

L.Darel