Kako je čudna ljudska sudbina

„Kako je čudna ljudska sudbina. Da slučaj upravlja našim životima ili u svom najskrivenijem biću nosimo u sebi tajanstvenu silu koja nas u odlučujućim trenucima, neprimjetno gura lijevo ili desno kao da nesigurnim titrajem igle na kompasu, pipajući maglovite puteve budućnosti, neka udaljena, strašna sila privlači sebi naše treperave, sitne živote.

Možda je ta sila koja nas vreba negdje u beskonačnosti i mraku baš sama smrt.

Ljudski život ima dvije postaje; rođenje i smrt. Sve ostalo samo su neznatne mijene koje prelaze u ništavilo, postaju nevidljive uoči smrti kao što se sliva lišće kada izdaleka promatramo šumu.
Sve je to sasvim svejedno jer ćemo ionako umrijeti.

Ne traži posljednji uzrok stvari, ne istražuj njihovu tajnu jer je ona tamna i porazna.

Sjaj sitnih stvari je to – što životu daje toplinu.“

Lajos Zilahy, Voda nešto nosi