Gomile gostiju su počele da gube svoj oblik

Margarita je, ne otvarajući oči, otpila jedan gutljaj, i slast je prostrujala njenim žilama, u ušima je počelo da joj zvoni. Učinilo joj se da prodorno kukuriču petlovi, da negde sviraju marš. Gomile gostiju su počele da gube svoj oblik. I muškarci u frakovima i žene raspali su se u prah. Raspadanje je na očigled Margarite obuhvatilo celu salu, u njoj je počeo da se oseća zadah kosturnice. Stubovi su se raspali, ugasile su se svetlosti, sve se skvrčilo i nije više bilo nikakvih fontana, kamelija i lala. Jednostavno je ostalo ono što je i bilo: skroman juvelirkin salon, a kroz poluotvorena vrata u njega je padala traka svetlosti. I kroz ta poluotvorena vrata Margarita je i ušla…

Mihali Afanasjevič Bulgakov, Majstor i Margarita

Prvi poljubac

To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi. To je granica između sumjne što srce obrvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje. To je početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čovjeku. To je čvrsta spona koja veže neobičnost prošlosti s bljeskom budućnosti. On dovodi pritajenja osjećanja do pjevanja. To je riječ koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospijeva na prijestolje, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna. To je nježan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje. To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog svijeta u svijet nadahnuća i snova. To je primicanje cvijeta sase šipkovom cvijetu i miješanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.
Ako prvi pogleda liči na sjeme koje boginja ljubavi u polje ljudskog srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvijetu na vrhu prve grane na stablu života.

Halil Džubran