Nikada nije procenjivao ljude koje je sretao, ni prema kome se nije postavljao superiorno, nikada ih nije svrstavao prema drustvenoj lestvici. Barmen ga je zanimao isto koliko i pisac, i da se ja nisam pojavio tog dana, verovatno bi proveo dva sata u prici s covekom s kojim se ja nisam potrudio da progovorim deset reci. Saks je kretao s pretpostavkom da je osoba s kojom razgovara izuzetno inteligentna, cime je u njoj izazivao osecaj ponosa i vaznosti. Mislim da sam se toj njegovoj osobini najvise divio, toj urodjenoj vestini da iz drugih izvlaci ono najbolje. Cesto su ga smatrali cudakom…
Pol Oster „Levijatan“