Morao sam ocajavati

... May 28th, 2011 § 1 comment §

Morao sam ocajavati, morao sam potonuti do najludje od svojih misli, do misli o samoubojstvu, kako bih mogao dozivjeti milost, kako bi ponovo razabrao om, kako bih ponovno pravo spavati i pravo se probuditi. Morao sam biti luda, kako bi ponovno u sebi nasao atman. Morao sam grijesiti, kako bih opet mogao zivjeti. Kuda bi me jos mogao voditi moj put? Lud je, taj put, ide zavojima, mozda u krug. Neka ide kako hoce, zelim njime ici.

Siddharta, Herman Hesse

U životu, dragi moj prijatelju

... May 24th, 2011 § 0 comments §

U životu, dragi moj prijatelju, nije riječ o tome da osvojite što je moguće veći broj žena, jer je to samo spoljašnji uspjeh. Riječ je, prije svega, o tome da njegujete sopstvene visoke zahtjeve, jer se u njima ogleda mjera vaše vrednosti. Zapamtite, dragi prijatelju, da pravi ribar vraća sitne ribice u vodu!

Postoji nekakav spoljašnji izgled žene, koji takozvani ukus malog grada pogrešno tumači kao ljepotu. A onda, postoji stvarna erotska ljepota žene. Naravno, nije mala stvar prepoznati takvu ljepotu na prvi pogled. To je, zapravo, umjetnost! …

M.Kundera

Slučajnost

... May 20th, 2011 § 0 comments §

Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini i najćešce bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogucih tokova, a u drugi ce me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati u toku miješanja. Ne možeš je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš ili potoneš.

Meša Selimovic

Prošao je svakom cestom i ubo se na sve trnove

... May 16th, 2011 § 0 comments §

Prošao je svakom cestom i ubo se na sve trnove. Ranilo ga u pete i stegna, drvlje i kamenje. Ali kada je pružio ruku da ubere vjenac cvijeća, sabrao je samo rukovet razočarenja.
Rumeni plodovi ukazaše se ispunjeni pepelom. Najljepši osmijesi prirode prepadaše ga svojim pelinom i svojom čemerikom. I on se pitao:
Treba li od svake ljepote da kušam samo njenu gorčinu?
Moram li da od svake ljubavi saberem samo njenu tugu?
Kada je dizao oči ka nebu vidio je uvijek ista sunca i mjesece.
A ako mu se činilo da igdje ljudska patnja nailazi milosti, bilo je u oku djeteta i na mjestu jagode.

Tin Ujević – Poslednja mudrost..

Kasno je. Ležiš u krevetu i ne možeš da zaspiš.

... May 11th, 2011 § 0 comments §

Kasno je. Ležiš u krevetu i ne možeš da zaspiš. Ulica je mirna, s vremena na vrijeme vjetar u baštama pomjeri drveće. Negdje zalaje pas; udaljenom ulicom prolaze kola. … A sna nema. … Ne pomaže ti da ideš gore-dolje, da ustaneš i ponovo legneš. To je jedan od onih časova u kojima nema načina da pobjegneš od samog sebe. Tobom će zagospodariti misli i kretanja duše, a društva nema da se, kao obično, ispričaš. Onome ko je u tuđini, pred oči izlaze kuća i bašta u domovini i djetinjstvo, šume u kojima je proživio najslobodnije i najnezaboravnije dječačke dane, sobe i stepeništa na kojima se čula graja njegovih dječačkih igara. Slike roditelja, strane ozbiljne, ostarjele, sa ljubavlju, brigom i tihim prijekorom u očima. Pruža ruku i uzalud očekuje da i njemu neko pruži desnicu, prekrivaju ga velika tuga i usamljenost; izranjaju i drugi likovi i u nesigurnim i ozbiljnim raspoloženjima ovih sati čine nas, gotovo sve, tužnim. Ko u mladosti nije zadavao brige svojim najbližima, odbijao ljubav i prezirao naklonost, ko nije bar jednom iz inata i obijesti izbjegao sreću koja je pred njim stajala, ko nikada nije povrijedio svoj ili tuđ ponos, ili se ogriješio o prijatelje nekom nesmotrenom rječju, nekim ružnim i uvredljivim ponašanjem? Sada svi oni stoje pred tobom, ne govore ništa i čudno te gledaju mirnim očima, a tebe je sramota od njih i od samog sebe. … U našem užurbanom i neosjetljivom životu začuđujuće je malo sati u kojima duša može da bude svjesna sebe, u kojima život ustupa mjesto smislu i duhu, a duša neskriveno stoji pred ogledalom uspomena i savjesti. To se vjerovatno dešava pri preživljavanju velikog bola, vjerovatno nad kovčegom majke, vjerovatno na bolesničkoj postelji, na kraju nekog dugog usamljeničkog putovanja, u prvim satima ponovnog vraćanja u život, ali to uvijek prate nemiri i mučenja. Vrijednost ovakvih budnih noći je baš u tome. U njima duša uspijeva da bez snažnih spoljašnjih potresa dođe do onoga što je pravedno, bez obzira da li je to čudno, ili zastrašujuće, da li je za osudu, ili za žaljenje.

”Umijece dokolice” Hermann Hesse

Opojen treba uvijek biti

... May 3rd, 2011 § 0 comments §

Opojen treba uvijek biti. U tome je sve: početak i svršetak mudrosti.Da ne osjećate strahovit jaram Vremena, koji vam tišti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opajati.
A čime? Vinom, poezijom ili krepošću – kako vam drago. Ali opajajte se.
Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palače, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo već malo popustilo ili sasvim prošlo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve što bježi, sve što jeca, sve što putuje sve što pjeva, sve što zbori, pitajte koliko je sati.I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura odgovorit će vam ” Čas je da se opajate! Da ne budete mučenici i robovi Vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepošću — kako vam drago.

Charles Baudelaire

Gde sam ja to?

Trenutno pregledate arhivu May, 2011 za Citati i po neka priča.