That’s a true story.

Kay Adams: Michael, you never told me your family knew Johnny Fontane!
Michael: Oh sure, you want to meet him?
Kay Adams: Yeah!
Michael: You know, my father helped Johnny in his career.
Kay Adams: Really? How?
Michael: …Let’s listen to this song.
Kay Adams: [after listening to Johnny for a while] Please, Michael. Tell me.
Michael: …Well when Johnny was first starting out, he was signed to this contract with a big-band leader. And as his career got better and better he wanted to get out of it. Now, Johnny is my father’s godson. My father went to see the bandleader, with a contract for $10,000 to let Johnny go, but the bandleader said no. So the next day, my father went to see the bandleader again, only this time with Luca Brasi. Within an hour, the bandleader signed the release, with a certified check of $1000.
Kay Adams: How did he do that?
Michael: My father made him an offer he couldn’t refuse.
Kay Adams: What was it?
Michael: Luca Brasi held a gun to his head, and my father assured the bandleader, that either his signature or his brains would be on the contract.
Kay Adams: …
Michael: …That’s a true story.
… cut to Johnny singing again for about 10 more seconds before going back to Michael …
Michael: That’s my family Kay, it’s not me.

The Godfather (1972)

Ova što me pokrenula, vratila me sebi.

A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjecao nadmocan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, vec možda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slicna, zašto je jedna dozvala drugu, više me se tice ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjecanje kad necu i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove žene s licem iz griješnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega što se desilo, da se prekorim? Da se prekorim što sam ispustio sve mogucnosti, i više ne mogu da ih vratim.
Oborio sam pogled, nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjecanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukcije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukcije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukcije pa da bude bolje u ljudskom životu.
Ova što me pokrenula, vratila me sebi.

Mesa Selimovic – Dervis i smrt

A sad me pusti da skupim svoju snagu

A sad me pusti da skupim svoju snagu, da saberem svoje misli u jednu žižu, da pomislim svom silinom na užas zemaljskog življenja, na nesavršenstvo sveta, na miljarde života što se razdiru, na zveri što se međusobno kolju, na zmiju koja peči lane što preživa u hladu, na vukove koji razdiru jagnjad, na bogomoljke što ubijaju svoje mužjake, na pčele što umiru posle uboda, na bol majki koje nas rađaju, na slepe mačiće što ih deca bacaju u reku, na užas riba u utrobi ulješure, na užas ulješure kad se nasuče na obalu, na tugu slona koji mre od starosti, na kratkotrajnu radost leptira, na varljivu lepotu cveta, na kratkotrajnu varku ljubavnog zagrljaja, na užas prolivenog semena, na nemoć ostarelog tigra, na trulež zuba u ustima, na miljatde mrtvog lišća što se taloži u šumama, na strah tek izleglog ptića koje majka istiskuje iz gnezda, na paklene muke gliste koja se prži na suncu kao na živoj vatri, na bol ljubavnog rastanka, na užas gubavaca, na strašnu metamorfozu ženskih sisa, na rane, na bol slepaca…

Danilo Kiš

Patnje mladog Werthera

Divna neka vedrina obuzela mi je dusu,nalik na blago proljetno jutro, a ja je cijelim srcem uzivam.Sam sam i osjecam radost zivota u ovome kraju sto je stvoren za dusu poput moje.Tako sam sretan , dragi moj, i tako utonuo u osjecaj mirnoga opstojanja da od toga trpi moja umjetnost.Ne bih sada mogao crtati ni jedan jedini potez, a ipak, nikada nisam bio veci slikar nego u ovim trenucima.Kada na drugu dolinu oko mene padne magla, visoko sunce zastane povrh neprobojne tmine moje sume, a samo se poneke zrake prokradu unutra u svetiliste, dok lezim u visokoj travi kraj potoka sto se rusi s kamena na kamen, i blize zemlji zapazam da su znacajne tisuce raznovrsih travki, a bezbrojne , nedokucive oblike crvica i musica , gmizanje malenog sveta izmedju vlati osjecam blize srcu , i kad osjecam prisutnost svemogucega , koji nas stvori, po slici svojoj, dah sveljubecega, koji nas, lebdeci u vjecitoj milini, nosi i odrzava– prijatelju moj, kada mi onda pred ocima svice , a nebo i svijet oko mene miruju mi u dusi kao lik ljubljene, tad me cesto obuzme ceznja , pa mislim : ah,kad bi ti to mogao izraziti, kada bi mogao da papiru udahnes ono sto u tebi zivi, tako puno i toplo – i da to bude ogledalo tvoje duse , kao sto je tvoja dusa ogledalo beskonacnog boga! – Prijatelju moj!Ali zbog toga propadam , podlijezem sili velicanstvenoga sto je u tim pojavama.

J.W. Goethe

To be, or not to be

To be, or not to be: that is the question:
Whether ’tis nobler in the mind to suffer
The slings and arrows of outrageous fortune,
Or to take arms against a sea of troubles,
And by opposing end them? To die: to sleep;
No more; and by a sleep to say we end
The heart-ache and the thousand natural shocks
That flesh is heir to, ’tis a consummation
Devoutly to be wish’d. To die, to sleep;
To sleep: perchance to dream: ay, there’s the rub;
For in that sleep of death what dreams may come
When we have shuffled off this mortal coil,
Must give us pause: there’s the respect
That makes calamity of so long life;
For who would bear the whips and scorns of time,
The oppressor’s wrong, the proud man’s contumely,
The pangs of despised love, the law’s delay,
The insolence of office and the spurns
That patient merit of the unworthy takes,
When he himself might his quietus make
With a bare bodkin? who would fardels bear,
To grunt and sweat under a weary life,
But that the dread of something after death,
The undiscover’d country from whose bourn
No traveller returns, puzzles the will
And makes us rather bear those ills we have
Than fly to others that we know not of?
Thus conscience does make cowards of us all;
And thus the native hue of resolution
Is sicklied o’er with the pale cast of thought,
And enterprises of great pith and moment
With this regard their currents turn awry,
And lose the name of action. – Soft you now!
The fair Ophelia! Nymph, in thy orisons
Be all my sins remember’d.

William Shakespeare

Američka arogancija…

Sledeci tekst je transkript stvarne radio konverzacije koja se desila u oktobru 1945. izmedu broda SAD mornarice (koji se nalazio pored engleske obale) i britanskih vlasti. Transkript je objavilo britansko
Ministarstvo odbrane 10.10.’95. Komentar nije potreban.

GB:
Molim vas skrenite svoj kurs 15 stepeni juzno da bi izbegli sudar.
USA: Savetujemo vam da vi skrenete svoj kurs za 15 stepeni severno da bi izbegli sudar.
GB: Negativno. Vi cete morati skrenuti svoj kurs za 15 stepeni juzno da izbegnete sudar.
USA: Ovde kapetan US Navy broda. Ponovo vam kaem, skrenite svoj kurs.
GB: Negativno. Ponovo kazem, mora cete skrenuti svoj kurs.
USA: Ovo je nosac aviona USS Llincoln , drugi najveci brod u atlantskoj floti sjedinjenih americkih drzava. Sa nama su tri razaraca, tri krstarice i brojni ostali pomocni rodovi. Zahtevam da vi skrenete svoj kurs 15 stepeni severno. To znaci 15 stepeni severno, ili cemo preduzeti kontramere da bi ostvarili sigurnost ovog broda.
GB: Mi smo svetionik. Jebite se

Razglednica iz Italije

Ljudi pričaju sami sa sobom.
To svi rade samo se neki uporno kriju.
Niko ne može da izdrži a da ne popriča sa samim sobom, čak i pred drugim ljudima, jer to je ipak jedan od najkonstruktivnijih razgovora.
Inspirisana time što nudi prostor, reših da progovorim koju sa sobom.
I tako krenem…
Kroz hodnik skorašnjih memoara…
Pokušaću da zabrazdim u kreativnost da ne bih izgubila dodir sa stvarnošću. To je moj metod, iako je mnogo premalo reči da se to razume na jedan takav način.
Baš kao što, u deliću sekunde, slikar naslika sliku u svojoj duši, a kasnije samo prenese na platno, ceo jedan život, kompletno jedno biće i čudesnu poentu, koja ne mora da se prepozna da bi znali da postoji. U toj svetlosti spajaju se sve priče.
Tako se i ovo odigravalo.
Trebalo je da upoznam jedan grad…
Po preporuci jednog drugog grada…
I pitala sam se da li taj novi grad u sebi nosi neku vrstu čarolije svojstvene onom prvom gradu. Rešila sam da na to obratim posebnu pažnju…
Upoznajem ga, i već vidim da mi je desno oko začarano.
Čitav urbanistički plan tog grada bio je nekako imaginaran. Znala sam da je stvaran, bila sam upozorena na to, ali u isto vreme bio je bolji od stvarnosti, mnogo bliži projekciji stvarnosti koju sam priželjkivala.
Njegovi melodični tonovi dovodili su čoveka u stanje prijatnosti, o kojoj se može sanjati samo u najlepšim snovima.
Postale su mi drage njegove reči, muzika i ljudi. Da, čak i ljudi, jer su oni jedna od četiri najbitnije stvari u životu tog grada.
Doživela sam ga kao prostor sa kojim se mogu osećajno poistovetiti.
A onaj prvi grad… To je već neko ko je voljen izvan svake predrasude, neko ko će se u mojim snovima smucati ceo život… i trajati… bar kao baterije duracell.
Svirala se u njima muzika na nivou na kojem je obično nisam čula u drugim gradovima… videle su se boje cveća… i prolazilo kroz semaforsko crveno bez problema.
Tako da, kada bih ponela jednu uspomenu sa Zemlje, trenuci u tim gradovima bi bili moja uspomena.
Jer, „ovo sazveždje je za njih provincija…“
Ima ova priča svojih vrednosti, iako ne objašnjava dovoljno.

Thanks to Vanja

Tribute to Chuck Norris facts

Chuck Norris doesn’t wear a watch, HE decides what time it is.
Chuck Norris counted to infinity – twice.
Chuck Norris does not sleep. He waits.
There is no chin under Chuck Norris’ Beard. There is only another fist.
Guns don’t kill people. Chuck Norris kills People.
Chuck Norris once vacationed in the Virgin Islands. Since then, they are called „The Islands“.
The Dead Sea is so called because Chuck Norris once swam in it.
Kids in college smoke marijuana. Chuck Norris smokes kids…
When Chuck Norris reads a bedtime story you sleep forever.
Chuck Norris does not read books, he stares them down until he gets the information he wants.
Chuck Norris can crush diamonds into liquid form.
A meteor did not kill the dinosaurs, Chuck Norris ate them all.
Lions hunt in groups, Chuck Norris hunt groups of lions alone.
Chuck Norris invented gravity to give himself a challenge
God created the Earth. Chuck Norris created God.
Chuck Norris doesn’t walk on water, he prefers to fly
The bible was originally named „Chuck Norris and friends“
God once said, „Let There Be Light“, and Chuck Norris said „Say Please…“
Chuck Norris has the original signed Bible
Chuck Norris can kick start a car.
Chuck Norris once played Russian roulette with a fully load gun and won.
Chuck Norris is allowed to talk about Fight Club.
Chuck Norris wasn’t born with feet, just boots.
Chuck Norris can clap with one hand.
When an episode of Walker Texas Ranger was aired in France, the French surrendered to Chuck Norris just to be on the safe side.
While urinating, Chuck Norris is easily capable of welding titanium.
Wilt Chamberlain claims to have slept with more than 20,000 women in his lifetime. Chuck Norris calls this „a slow Tuesday.“
Chuck Norris ordered a Big Mac at Burger King, and got one.
Chuck Norris can slam a revolving door.
If, by some incredible space-time paradox, Chuck Norris would ever fight himself, he’d win. Period.
Chuck Norris doesn’t step on toes. Chuck Norris steps on necks.
Chuck Norris can set ants on fire with a magnifying glass. At night.
Chuck Norris once kicked a horse in the chin. Its decendants are known today as Giraffes.
When Chuck Norris plays Monopoly, it affects the actual world economy.
Chuck Norris sleeps with a pillow under his gun.
Aliens DO indeed exist. They just know better than to visit a planet that Chuck Norris is on.

20 indijanskih pravila

1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.
2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vođstvo.
3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – Drugi mogu ići s tobom, ali niko ne može ići umesto tebe.
4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih sa najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.
5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato. Nije tvoje.
6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.
7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i reči. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.
9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.
10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tela i duha. Vežbaj optimizam.
11. Priroda nije naša, ona je deo nas. Ona je deo naše svetovne porodice.
12. Deca su seme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih  mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mesto da rastu.
13. Izbegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov tog bola će se vratiti tebi.
14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasleđa i doslednosti unutar ovog univerzuma.
15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Telesno Ja.
Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zrdava. Jačaj telo da ojača um. Rasti bogato u duhovnosti, da izlečiš emocionalne rane.
16. Donosi svesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću delovati i nositi se sa svojim delima. Budi odgovoran za svoja dela.
17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.
18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.
19. Poštuj tuđa verska opredeljenja. Ne sili druge da veruju u tvoje.
20. Deli svoju dobru sreću. Deli i učestvuj u davanju milostinje.

Severno-američki indijanski etički kod

Ne znate vi ništa.

Ne znate vi ništa. Zlo. Ne postoji zlo. Ne postoji nasilje. Postoji samo moc. Moc je jedno jedino, veliko nacelo ustrojstva vasione, gospodine Luzak. Moc je jedina a priori stvarnost. Svako nasilje pokušaj je da se ispolji moc. Nasilje je moc. Sve cega se plašimo, zastrašujuce je zato što neka sila ispoljava svoju moc nad nama. Svi mi tražimo oslobodenje od takvog straha. Sve religije su pokušaji da se dosegne moc nad silama koje mogu da nas kontrolišu. Ali Ona je naše jedino sklonište, gospodine Luzak. Samo Žderacica duša može da nam podari abhaja mudras i ukloni sav strah, jer samo Ona poseduje krajnju moc. Ona je ovaplocenje moci, moci van vremena ili shvatanja.

Dan Simmons
Pesma Boginje Kali

Legenda o ukletom cirkularu

…Kada je Mića video tako lep cirkular pomislio je: “Moj otac je stolar i ovako lep cirkular će mu baš dobro doći. Poneću ga kući.” Pogađanje sa gazdom je trajalo vrlo kratko, te je Mića uzeo cirkular i čekao da dođe vreme za povratak. Ali tog dana kada se kretalo kući iskrsao je mali problem: cirkular nije mogao da stane u autobus. Jer i Mićine kolege su se takođe pogodili za sasvim lepe stvari i planirali da ih ponesu, tako da su svi bili ljuti kada je šef rekao da u prtljažniku ima mesta samo za po dve torbe. Jedino je Paja bio spokojan pošto se on pogađao jedino za  zlatne lančiće koji su sasvim lepo stali u dve torbe. Tužan što će razočarati oca, Mića je pošao bez svog cirkulara. Ipak Mića je puno voleo svog tatu i zato se, čim je stigao kući, prijavio  da ga odmah pošalju nazad  iako je imao pravo na mesec dana odsustva. Šef je pohvalio Miću, a Mića je od šefa tražio da mu obeća da će u povratku biti mesta za njegov cirkular. Šef je to i učinio – tapšući ga po ramenu – rekao je : “ Mićo, u povratku će biti mesta za tvoj cirkular. Ja ti to obećavam.“. Ta tri dana koje je Mića proveo u putu cirkular je stajao kod Mićinih prijatelja. Ali ne lezi vraže, sunarodnici cirkularevog gazde, nezadovoljni pogodbom došli su jednu noć da se žale kod Mićinih prijatelja, i pošto je rasprava postala malo žučnija, pucnjavu su čule i Mićine kolege. Samo, dok su oni stigli, Mićini prijatelji su već otišli bogu na istinu, mada su sunarodnici morali brzo da beže pa je cirkular srećom ostao netaknut. To je upravo rekao i Sima, jedan od Mićinih kolega: “Sva sreća da je ostao Mićin cirkular netaknut…

Srđan Papić

Mracna Kula

Na svojim ružinim poljima Mracna Kula place svojim zverskim glasom. Vreme je lice vode.
Tamo je revolveraš sedeo, lica okrenutog zamirucem svetlu. Sanjao je svoje sne i posmatrao kako se pojavljuju zvezde; njegova odlucnost nije posustala, niti mu je srce zastalo; kosa, sada finija i proseda, vijorila mu se oko glave, a ocevi pištolji obloženi sandalovinom ležali su mu niz kukove glatki i smrtonosni i on je bio usamljen, ali nije smatrao da je usamljenost zbog bilo cega loša ili neplemenita. Mrak se spustio na svet i svet je krenuo dalje. Revolveraš je cekao vreme privlacenja i sanjao svoje duge sne o Mracnoj Kuli, kojoj ce jednog dana doci u suton i prici, pripremivši svoj bojni rog, za neku nezamislivu, poslednju bitku.

Stephen King