Osjecanje zivotne stvarnosti…

Osjecanje ove i ovakve životne stvarnosti jedino je važno, i taj duboki i jedini realitet ne osjeca nitko, o tome ne govori i ne misli nitko, a jedino taj realitet stvarati znaci stajati svima stran, osamljen, dalek, tud, nepoznat, ovdje i ovako, za sve i svima potpuno idiotski suvišan! A baš to je problem! Treba se tuci dan i noc za taj realitet, i iz onih grimasa i užasa, ludaka i prljavština probijati se do samoce i do ovakve ciste, vjetrovite, zvjezdane kupelji. Treba doista izaci! Izaci treba u slobodne, plave prostore! Izaci treba! Nalijevo ostaje musavi talas grada i treperenje svjetiljaka, laju psi, grad je prazan i stran i odvratan, a svjetiljke na periferijama gore jednako tužno, mrtvacki, kao u ono daleko vrijeme, kada smo se žderali sa ženkama (i jednom i drugom i trecom), sve ostaje iza nas, psi laju, a covjek s palicom šece nebeskom vedrinom izmedu Oriona i Plejada i šal mu vijori u prostoru. To postoji stvarno, kao najistinitiji i najdublji realitet. Sklad mirnog i tihog dubokog disanja dalekih prostora, gdje nema ni kiše, ni crkava, ni zbornice, ni matematickih zadacnica, ni nekih bolesnih mozgova, što bale covjeka kao slinavi puževi. Vjetar svira, covjek hoda hrabro i silno, zvijezde škripe pod nogama, i sve je zaboravljeno. Covjek sada nije jedan odredeni covjek, Rafael Kukec, profesor matematike i fizike na toj i toj srednjoj školi, i ne stanuje u malom provincijalnom gradu, gdje su stjenicave kavane i tri spomenika (dva generala i jedan fratar). Blatne ulice, spuštene zavjese, lokotima zakljucana vrata, a po krcmama vino, samoca i dim. Oh, kako mora da je neugodno živjeti u takvom malom gradu, gdje su ljudske glave same tikve vodenjace, napunjene bljutavim buckurišem, i gdje je sve ograniceno i dosadno. Ovako se treba penjati, na vjetru, slobodno, jako, neposredno! Rafael Kukec srkao je vjetroviti eliksir i punio se njime kao svileni zrakoplov i letio sve više. Energicno je grabio korak za korakom udarajuci svojim drvenim štapom zvjezdane svjetove lijevo i desno kao da razbija staklovinu. Zvijezde i sunca prskali su iskricavo u modrom staklenom prostoru, a duboko dolje nad gradom svirao je sjever pjesme pune kisika, što se dizao na površinu i pjenio kao mjehurici nad mocvarama. Drugoga jutra našli su prolaznici Kukcevo tijelo na maglenoj pruzi, i vlastima je uspjelo da utvrde identitet trupla tek poslije neobicno duge istrage. Da li se tu radilo o nesretnom slucaju ili o samoubojstvu, nije se moglo ustanoviti nikako.

Miroslav Krleza, Vjetrovi nad provincijalnim gradom

Objavljeno od strane

Ivan Minic

Me, version 1.0 RC1.

One thought on “Osjecanje zivotne stvarnosti…”

  1. * Isus je predivni Bog,svojom ljubavlju sve je ispunio Gospod * Skoro svi hoće da žive po svojoj volji * Isus voli malu decu * Skoro nijedna osoba neće da živi po volji Božijoj * Kada bi svaka osoba živela po zapovestima Gospodnjim,ili po Božijoj volji,tada svima bi bilo dobro * Kada drugi put dodje Isus,tada će svima biti dobro,to jest onima koji ostanu prilikom Njegovog dolaska * Skoro svaka osoba na zemlji sluga je satanin,jer su neki svesno,a neki ne svesno pod vlascu djavola * Sta koči i sprečava da žive po zapovestima Gospodnjim,misleći na one koji tako ne žive,hoće se reći da nemaju opravdanja oni što čine zlo * Izuzecima čast * Isusu slava * A vi znate Gospodnje zapovesti * Božija volja je u Svetom Pismu * Zapovesti Gospodnje nisu teške,a kroz Novi Zavet u Jevandjelju po Mateju,glava 22,kažu ovi stihovi : “ 35 I upita jedan od njih zakonik kušajući Ga i govoreći:36 Učitelju! Koja je zapovest najveća u zakonu?37 A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.38 Ovo je prva i najveća zapovest.39 A druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe.40 O ovima dvema zapovestima visi sav zakon i proroci. “ Ona osoba što ti pomogne jeste tvoj bližnji * Jedini ispravan i siguran put koji vodi u večni život jeste kada se živi po Božijoj volji i zapovestima Gospodnjim * Bogu slava * Gospod neka vas blagoslovi i neka vas čuva * Amin *

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *