Citati i po neka priča
Riznica misli kojih se vredi setiti…

Jedini put koji vodi napred

Upisano: april 28th 2010 u okviru Kapi uma | Reči: 139 | Tagovi: , , , , , , ,

Jedna neobicna ali jednostavna tajna mudrosti svih epoha uchi nas da i najmanji chin altruizma, svaka ljubaznost i davanje obogacuju, a da svaki napor da se osvoje bogatstvo i moc slabi i osiromashuje. To su znali i o tome nas uchili Indijci, grcki filozofi i Hrist, i posle njih hiljade mudraca i pesnika cija su dela prezivljavala epohe u kojima su ziveli, dok su kraljevstva i kraljevi njihovog doba nestali i zaboravljeni. Mozete da se slozite s Hristom ili s Platonom, sa Shilerom ili Spinozom: svuda vrhovna mudrost uchi nas da nisu ni moc ni bogatstvo ono sto nas chini srecnim vec samo ljubav. Svaki altruizam, svako odricanje u ime ljubavi, svako saosecanje, svako davanje sebe izgleda kao gubljenje vremena, kao lishavanje, ali nije: to je obogacivanje i uzdizanje i jedini put koji vodi napred.

Herman Hese – „Umetnost dokolice“

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!

Jedan komentar na... “Jedini put koji vodi napred”
rasadnik

Zaista, ovo je treći put ove godine da nailazim na blogovima da se citira ova Heseova knjiga. Čovek je zaista pogodio naslov knjige, i na neki čudan ali u isto vreme smisleni način ga je povezao sa njenim sadržajem.
A ljubav, pa još u proleće, mogu reći iz svog iskustva da je to divno iskustvo, i jedva čekam svaki tenutak da je vidim i budem sa njom. Ali odoh sad bez veze u off od samog posta.




required



required - won't be displayed


Vaš komentar:

Vasa se još malo muva po palubi, koristeći to razgledanje da uđe u devojčin vidokrug, i ne propuštajući priliku da ovog puta on njoj okrene leđa. Ali tek što su mu, onako zagledanom u talase, bore talasa počele da se preslikavaju na čelu, iz razmišljanja ga trže zvuk sličan zvuku mehaničke muzičke kutijice. On se okrete, i na rukohvat odmače od ograde na koju se taman naslonio, a Mala Vidra iz džepića svog prsluka hitro izvuče sat na lancu, otvarajući mu poklopac palcem iste ruke, uvežbanim pokretom. Do kraja melodije, ona nekoliko puta pogleda ka Vasi koji ju je sve …

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Prethodni zapis

To su kratke i lude svadje u školskom dvorištu i čudne prve ljudske uvredljive reči koje se ne zaboravljaju nikad više, jer sve koje docnije dolaze pozledjuju samo tu staru ranu.
I jer treba da znaš da su ljudi i dobri i savjesni prema onima koji od njih ne zavise i ništa ne traže, ali čim se vežeš i dodješ u zavisan položaj, sve prestaje, bog i duša, rod i prijateljstvo, obraz i obzir.
Ko sebe poštuje i svoje čuva, toga svi čuvaju i poštuju; na drugo se ne možeš osloniti. Zato, svoje gledaj, tako da, po mogućnosti, ništa što je …

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Sledeći zapis