Citati i po neka priča
Riznica misli kojih se vredi setiti…

Uspomene

Upisano: januar 20th 2008 u okviru Kapi uma | Reči: 109 | Tagovi: , , , , , , ,

Nase uspomene, misli, osecanja mora biti da oduvek imaju boraviste u drugim svetovima i ne zavise bas mnogo od nas ovde. Jer vise lice(ma kakve da su) misli dva razna coveka jedna na drugu, no covek i njegova rodjena misao medjusobno.
Covek nama je kao glavica crnog luka. Uvek pod jednom ljuskom naidje druga; ljustite i ocekujete bog zna sta, a kad dodjete do kraja,na dnu ne nadjete nista.
Jer, ne kupamo mi samo telo. Kupamo i uspomene ne bismo li ih povremeno ocistili. Ali,posto su uspomene zemlja, kao i mi sami, s njima se desava u kupanju sto i kad pokvasis zemlju – postaju blato.

Milorad Pavic – Predeo slikan cajem

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!



required



required - won't be displayed


Vaš komentar:

Najpre činjahu zulume žuti. Pa beli. Pa modri. Pa crveni.
Isprva se sudilo po starom, opširnim paragrafima, nemilosrdno ali dugo i pažljivo, gotovo pravedno. Posle uzeše da sude po skraćenom postupku, oštro ali trezveno, i – brzo, brzo.
Kako su učestali sukobi i rasla oskudica, i sudjenje bivaše sve brže. Presude su se još uvek izricale, ali zadihano i radi jednostavnosti – samo smrtne.
Najposle bi ukinut i onaj skraćeni postupak. Čitala se samo presuda. Dok jedan smeo duh – beše modri po stranci – pun rodoljubivog zanosa ne iznese predlog, nov i važan: da se jednom za svagda pročita jedna opšta presuda …

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Prethodni zapis

Kad neko cita spis ciji smisao zeli da dokuci, tada nece s prezirom gledati na znake i slova, rekavsi da su varka, slucalnost i bezvredna ljuska, vec ce ih citati, proucavati i voleti slovo po slovo.
A ja, koji sam zeleo da citam knjigu sveta i knjigu sopstvenog bica, prezreo sam za ljubav unapred naslucivanog smisla znake i slova, nazivajuci pojavni svet varkom, a svoje oci i svoj jezik slucajnim i bezvrednim pojavama. Ali, to je proslo, ja sam se probudio, istinski probudio i tek danas rodio…

H. Hese „Sidarta“

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Sledeći zapis