Citati i po neka priča
Riznica misli kojih se vredi setiti…

Jedan od onih života

Upisano: jul 31st 2007 u okviru Kapi uma | Reči: 109 | Tagovi: , , , , , , ,

Istina, njihovo zaljubljivanje nije trajalo dugo, ali u toj igri nema pravila. Neko emocije troši polagacko, kao mirišljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun šaržer, pa u jednoj kišovitoj aprilskoj noci odvoli za citav život…
Ima tih kiša koje se kratko kuvaju a dugo hlade, ali ono koji su ih probali nikako da se dogovore da li je taj ukus slatka gorcina ili gorka slast, pa zato ni od njih dvoje nikad nisam tražio da mi pricaju o tome…
Znam samo da su verovali da im je veza sudbinska, a i bila je, što je najgore. Njihova zvezda se od pocetka palila kao kandilo na jakoj promaji…

Djordje Balaševic

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!



required



required - won't be displayed


Vaš komentar:

„Nikad nisi bio izvan Bostona.
Da sam te pitao nešto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvjesce procitano iz knjiga.
Michelangelo. Znaš mnogo o njemu.
Životno djelo, politicke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela.
Ali ne bi mi znao reci kako miriše u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon.
Vidio to.
Kad bih te pitao za žene, dao bi mi popis najdražih. Možda si i ševio par puta, ali ne možes mi reci kakav je osjecaj buditi se kraj žene i osjecati doista sretnim.
Da te pitam o ratu, nabacao bi mi se Shakespeareom.
„Jos jednom u obranu, prijatelji“.
Ali nisi bio …

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Prethodni zapis

„Cijenjena prijateljice,
Pitas me, gospodarice moja, da li sam u mislima, u srcu i duhom sam. Kako da ti odgovorim? Cini mi se da moja samoca nije izrazenija niti veca od samoce drugih ljudi. Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika izmedju dva usamljenika, osim sto jedan govori o svojoj samoci, a drugi uvijek cuti?
Ne znam, gospodarice moja, da li je moja samoca, zajedno sa tugom koju nosi, ispoljavanje „ponora nekih mojih unutrasnjih stanja“ ili dokaz nepostojanja licnosti u ovom bicu koje zovem „JA“. Ne, ne znam. Ali, …

Raširi:
  • BlinkList
  • del.icio.us
  • Podeli na CroPortal
  • Digg
  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • Podeli na linke.rs
  • MySpace
  • Netvibes
  • Technorati
  • Twitter
  • Podeli na Ukusno!
Sledeći zapis