Vilmoš Cilag je retko odlazio na groblje, smatrao je da njegov otac nije tamo, ako ga ima bilo gde, onda je to pre svega u njegovom secanju i prema tome potpuno je svejedno da li posecuje parcence zemlje koje su drugi zvanicno odredili za žalost. Mikloš Vamoš – Knjiga oceva
O stvarima do kojih ste najvise drzali jednog lepog dana odlucujete da sve manje i manje govorite … Napusta vas zelja da zadrzite cak i ono malo mesto koje ste sebi sacuvali medju zadovoljstvima … Obuzima vas gadjenje .. ubuduce dovoljno je malo njupati, malo se ogrejati i spavati sto je moguce vise na putu do nistavila. Za ponovno sudelovanje u stvarima trebalo bi pronalaziti nove grimase da se izvode pred drugima .. Ali vise nema snage da menjate svoj repertoar. Luj-Ferdinan Selin, “Putovanje nakraj noci“.
„Da imam foto aparat“, rekao sam, „slikao bih te svakoga dana. Tako bih zapamtio kako si izgledala svakoga dana svoga zivota.“ „Izgledam isto.“ „Ne, ne izgledaš. Sve vreme se menjaš. Svakog dana pomalo. Da mogu, sacuvao bih sve to.“ „Ako si toliko pametan, kako sam se danas promenila?“ „Postala si malo srecnija i takode, malo tuznija.“ „Kako znaš?“ „Razmisli malo. Nije to tako kod svakoga, znaš. Neki ljudi, kao na primer tvoja sestra, postaju samo srecniji i srecniji svakoga dana. A neki ljudi, kao Bejla Aš, postaju samo tuzniji i tuzniji. A neki ljudi, kao ti, postaju oboje.“ „A šta [...]
„Nikada ne treba da zaboravis, ako ti odes,neko drugi ce zauzeti tvoje mesto. Tenis ce nastaviti da zivi, ali ti neces. Ti si samo tu u momentu. Nikada ne mozes biti veci od igre, zauvek to pamti“ Roger Federer, Wimbledon 2003
Sakrivamo svoje istine da bismo ih posle pronasli kao tajne. Zamisljamo da je Zlatno runo pozlacena koza ovna. Ali, da bi ona to zaista bila, mi smo je morali prethodno u Kolhidu odneti pa to zaboraviti. I sad, kad bismo tamo nasli o drvo obesenu kozu divljeg magarca, nas bi se svet srusio. Covek ne podnosi saznanja koja nije predvideo. „Zlatno runo“, Pekic
… Lepo bi bilo umreti za pisacom masinom umesto sa dupetom nabijenim u tvrdu gusku. Posetio sam prijatelja pisca u bolnici koji je umirao, milimetar po milimetar, na najgori moguci nacin. Ipak je tokom svake posete (kad je bio pri svesti) nastavljao da mi prica o svom pisanju (ne kao dostignucu vec kao magicnoj opsesiji) i nisu mu smetale moje posete, jer je znao da tacno razumem ono to govori. Na njegovom pogrebu ocekivao sam da se digne iz kovega i kaze: „Kinaski, bila je to dobra trka, vredelo je.“ Nikada nije saznao kako izgledam jer je oslepeo pre nego [...]
Alec Baldwin: Let me have your attention for a moment. ‘Cause you’re talkin’ about what…you’re talkin’ ’bout…bitchin’ about that sale you shot, some son of a bitch don’t want to buy land, somebody don’t want what you’re selling, some broad you’re trying to screw, so forth, let’s talk about something important. Are they all here? Kevin Spacey: All but one. Baldwin: Well, I’m going anyway. Let’s talk about something important. (sees Lemmon pouring coffee). Put that coffee down. Coffee’s for closer’s only. You think I’m fuckin’ with you? I am not funkin’ with you. I’m here from downtown. I’m here [...]
Drago mi je bilo sto me docekala kosava. Pustio sam se njenim udarcima i njenom besu, psovao naglas, otkopcavao sinjel da mi vise ne smeta, okretao glavu levo i desno, ulagao nepotreban napor da je savladam. Samo da ne mislim na praznu supljinu stepenista. Ne volim tugu, cini me zlim, zato se zavaravam besom. Dva su mi pisma u torbi, mozda cu ih oba baciti u vetar. Da kosava razvije tudje nevolje, necu da me se ticu, necu da me pritiskaju, jer ce se i mimo mene desiti ono sto mora da se desi, i samo ce mi biti teze [...]
Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srecnicima ili prokletima, koje su prosto rodene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hocete, bez cvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajucih koliko i pripadajucih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli mocan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuce antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagodavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osecamo, krijemo svoje [...]
„Kad vas ljubav pozove, podite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mac, skriven medu perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k’o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav ce vas i razapeti. Isto kao što vas podstice da rastete, isto tako ce vas i okresati. Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam grancice najtananije što trepere na suncu, tako ce se spustiti i do vašeg korenja i protresti [...]