Tri kratke pricice

Prozori

Na jednoj zgradi na istom spratu bila dva prozora. Gledala su na istu stranu ulice i u isto vreme ih je budilo sunce i zapljuskivala kiša. Starili su zajedno, jedan pored drugog. I nicega više medu njima nije bilo.

Minut

Stigla mi je kafa. Vrela. Jutro se lenjo vuklo po praznoj stanicnoj kafani. A onda je u kafanu ušla devojka i sela okrenuvši mi leda. Samo sam video njenu nežnu belu nadlanicu kako viri iz predugackog rukava vunenog džempera. Gledao sam je satima i cela mi je mladost prošla pred ocima, od ljubakanja iza škole i prvih cigareta, do pokušaja samoubistva u simbolicnoj i kobnoj 27-oj. A onda je ona ustala i otišla i odnela svoju ruku. Srknuo sam kafu i izgoreo se. Još je bila vrela.

Topola

Rasla je jedna topola na kraju dvorišta u kome smo se igrali kao mali. Ja sam se krila iza topole i niko me nikada nije pronašao. A nisu me ni tražili. Onda je topola posecena i tu je izgradena neka ružna zgrada. A mene i dalje nisu pronašli.

Slobodanka - Boba Vukosavic

February 1st, 2008 | Mental notes | Word Count: 175

No comments



Most Commented

Recently Commented

  • Slavko Ilić on Dobar covek ce te ubiti bez reci..
  • zus on Cudnovate zgode segrta Hlapica.
  • zus on Cudnovate zgode segrta Hlapica.
  • Borsky on Sramota da umrem ovako glup i zbunjen.
  • Borsky on Sramota da umrem ovako glup i zbunjen.

Site Statistics

Users Online

  • Users: 2 Guests, 6 Bots