Razbijam si glavu, dakle jesam

Susrecem redom samo mlade kretene koji si ne žele “razbijati glavu” . Dok ja, s tri banke i nešto, još malo pa cetiri kad bolje promislim, jedino što volim jest upravo “razbijati si glavu” : secirati ono što ne štima u mom idiotskom životu i teoritizirati o tome kako bi svijet oko mene trebao izgledati. Covjek si mora neprestasno “razbijati glavu” ako želi postojati. Razbijati si glavu i ici njome kroza zid. Danas bi Descartes rekao: “Razbijam si glavu, dakle jesam.”

F. Beigbeder

May 25th, 2007 | Mental notes | No comments

Kako su ljudi nesavršeni.

Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom covjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina a o njoj ništa ne znam. Drugi covjek je zatvorena kutija i ništa iz njega nece izaci ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se nece otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj cistoci. Postajao je neki filozof koji je to predlagao ljudima. Nisu ga poslušali.

Meša Selimovic

May 23rd, 2007 | Mental notes | No comments