I bol je poput korbaca imao svoju gustinu.Vec posle prvog udarca razlivao se težinom po celom telu; prvi udarac izdvajao se žestinom, najgore se primao jer se najduže ocekivao, upadom u nepripremljeno telo postizao je najjace dejstvo.U nacelu, taj prvi udarac bio bi dovoljan za postizanje takozvanog vaspitnog efekta, odnosno u ovom slucaju za iznudjivanje potpune i bezuslovne potcinjenosti, a takvo nacelo je svojim psima i svom detetu ljudske rase utuljivao stari K.,ali,posle prvog udarca nastupili su novi koji su pojacavali, utvrdjivali sveprisustvo bola, ucvršcivali svebolnost.I kao što posle injekcije bol ima tecnost olova – i kroz guzove, koji su [...]
Vama je osamnaest godina… vi morate imati ljubavne snove, ljubavne zelje. Mozda su oni takvi da ih se bojite. Ne bojte se! Oni su ono najbolje shto imate! Mozete mi verovati. Ja sam izgubio mnogo time shto sam u vashim godinama vrsio nasilje nad svojim ljubavnim snovima. To ne treba ciniti(…) Covek ne sme nicega da se boji i ne sme smatrati zabranjenim nista sto dusa zeli u nama(…) Moze se prema svojim nagonima i takozvanim iskusenjima postupati s postovanjem i ljubavlju. Onda ce oni pokazati svoj smisao, a svi imaju smisla.
Za ljubav se moze reci isto sto i za [...]
Nemir me strpljivo cekao, kao da sam ga ostavio pred ovom kucom, i opet ga uzeo kad sam izašao.
Samo je sad bio složeniji nego maloprije, obogatio se, otežao, postao neodredeniji. Nikakvo zlo nisam ucinio, ali je ostalo sjecanje na muklu tišinu, neproziran mrak, cudna svjetlucanja, mucno cekanje, ružnu napetost, skrivene i smiješkom uljepšavane misli, stidne tajne, i cinilo mi se da sam nešto promašio, da sam u necemu pogriješio, ali ne znam u cemu, ne znam kako, ne znam a nisam miran. Teško sam podnosio taj osjecaj nelagodnosti, uznemirenost kojoj nisam mogao da odredim uzrok. Možda zato što nisam pomenuo [...]
O, samo to ne…
Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica. Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajuci stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa…
Ali, suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila.
Trudeci se da to ne deluje nervozno, lupkao sam neki takt, pokušavajuci nezrelo da privucem njenu pažnju.
Neuspešno…
Ne znam kada je pocela da me gleda, ali nije prestala ni kada sam podigao glavu i pogledao je ravno u [...]
Kako da zadržim dušu, da mi ne dirne tvoje?
akko da se s njome vinem k drugim stvarima što postoje?
Ah, rado bih se sakrio u tami kraj izgubljenog neceg koje stoji na tihom, strašnom mjestu nekom što ne treperi od dubina tvojih, ali sve što nas dirne, to nas slije skupa kao gudalo što dvije žice jednim glasom daje.
Gdje smo?
Na kojem glazbalu to zvuci?
I koji igrac ima nas u ruci?
O slatka pjesmo.
Rainer Maria Rilke
Zaratustra pak gledaše po narodu i cudaše se. Pa onda progovori ovako:
Covek je konopac, razapet izmedu životinje i natcoveka, – konopac iznad ponora.
Jedan opasan prelazak, jedno opasno putovanje, jedan opasan pogled unatrag, jedno opasno oklevanje i zastajanje.
Što je veliko na coveku, to je da je on most a ne cillj: što se na coveku može voleti, to je da je on i prelazak i zalazak.
Ja volim one koji ne umeju da žive, osim kao oni koji zalaze, jer su to oni koji prelaze.
Ja volim velike prezritelje, jer su veliki poštovatelji, i strele ceznuca za drugom obalom.
Ja volim one, koji ne [...]
Susrecem redom samo mlade kretene koji si ne žele „razbijati glavu“ . Dok ja, s tri banke i nešto, još malo pa cetiri kad bolje promislim, jedino što volim jest upravo „razbijati si glavu“ : secirati ono što ne štima u mom idiotskom životu i teoritizirati o tome kako bi svijet oko mene trebao izgledati. Covjek si mora neprestasno „razbijati glavu“ ako želi postojati. Razbijati si glavu i ici njome kroza zid. Danas bi Descartes rekao: „Razbijam si glavu, dakle jesam.“
F. Beigbeder
Kako su ljudi nesavršeni. U svemu. Ne mogu da žive sami, postoje samo kao jedna polovina. Drugu traže u ženi u drugom covjeku u laži. Potrebna mi je ta druga polovina a o njoj ništa ne znam. Drugi covjek je zatvorena kutija i ništa iz njega nece izaci ako to on ne želi. Mi možemo da stojimo pred tajnom danima, ništa nam se nece otkriti. Nepotpuni smo a zatvoreni. Postali smo neprirodni, odvojili smo se od sebe kakvi smo bili nekad, ko zna kakvi, izgubili smo nevinost. Ljudi misle zlo jedan drugom.
Trebali bi da se vratimo prirodi i njenoj cistoci. [...]
Whoever embraces a woman is Adam. The woman is Eve.
Everything happens for the first time.
I saw something white in the sky. They tell me it is the moon, but
what can I do with a word and a mythology.
Trees frighten me a little. They are so beautiful.
The calm animals come closer so that I may tell them their names.
The books in the library have no letters. They spring forth when I open them.
Leafing through the atlas I project the shape of Sumatra.
Whoever lights a match in the dark is inventing fire.
Inside the mirror an Other waits in ambush.
Whoever looks at the [...]
Gubitak Istoka znaci dezorijentisanost. Pitajte bilo koga moreplovca – na moru je vodic istok. Ako izgubite istok, izgubili ste uporiste, izvesnost, znanje o tome sta jeste i sta bi moglo biti, a mozda i sam zivot. Za kojom ste zvezdom posli stigavsi na ovu putanju? Tako je. Istok je orijentacija, orijentir, Orijent. Tako glasi zvanicna verzija. Tako kaze jezik, a jezik nikada ne treba dovoditi u pitanje.
Ali pretpostavimo ipak nesto drugo. Sta ako je citava prica – orijentacija, svest o mestu boravka i sve ostalo – sta ako je sve trik? Sta ako je sve – dom, bratstvo, citava sarada [...]
„Nijedan covjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je covjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje – Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer sam obuhvacen u covjecanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni“
Ernest Hamingway
Sve te rijeci ponavljane svake veceri razlicitim djevojkama sa zadivljenim pogledom djeteta koje otvara paket s poklonom. Promjena navodi na ponavljanje. Ostati s istom, paradoksalno, omogucuje inovacije. Don Juani nemaju mašte. Misli se da je Casanova stahanovac, dok je on zapravo lijencina. Jer uzalud mijenjaš ženu, ostaješ uvijek isti muškarac, privrženik linije manjeg otpora. Ostati zahtjeva više talenta.
F. Beigbeder
„Look up, Hannah. The soul of man has been given wings, and at last he is beginning to fly. He is flying into the rainbow — into the light of hope, into the future, the glorious future that belongs to you, to me, and to all of us. Look up, Hannah. Look up.“
Charlie Chaplin
Jedne veceri dušu mu obuzme želja da pravi kip „Užitka koji traje samo Tren“. I on pode u svijet da nade broncu. Jer misliti je mogao samo u bronci.
Ali sva bronca ovog svijeta bijaše nestala, nigdje na citavom svijetu nije se moglo naci nikakve bronce, osim bronce kipa “ Tuga koja traje Vjecno “
Taj kip on sam, svojim vlastitim rukama, bijaše napravio i postavio na grob jedinog bica koje je volio u životu. Na grob tom mrtvom bicu koje je volio postavio on taj kip, svoje vlastito djelo, da služi kao znak ljudske ljubavi koja ne umire i kao simbol [...]
Na samom rubu šume potok je toliko nabujao da je bio gotovo rijeka, i buduci da je odrastao, više nije žuborio, preskakivao kamencice i svjetlucao kao što je to obicavao kad je bio mladi, nego je tekao polaganije. Znao je kamo ide, pa je rekao samom sebi: „Nema žurbe. Jednom cu vec stici.“
Winnie Pooh
Stepski vuk je, dakle, imao dvije prirode, covjecju i vucju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa narocito ni rijetko. Nailazilo se vec na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta psece, lisicije, riblje ili zmijsko, ne osjecajuci zbog toga narocitih teškoca. Kod tih ljudi, eto, covjek i lisica ili covjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseci jedno drugom bol, cak i pomažuci jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam covjek. To je svima [...]
Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponudeno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina što su prirasle uza me kao koža, s cudenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjecao a sad je se i pomalo stidim. Kakvo sam ja svjetlo?
Cime sam prosvijetljen?
Znanjem? Višom poukom? Cistim srcem? Pravim putem? Nesumnjanjem?
Sve je došlo u pitanje i sad sam samo Ahmed, ni šejh ni Nurudin.
Sve spada sa mene, kao haljina, kao oklop i ostaje ono što je bilo prije svega, gola koža i go covjek. [...]
Sad mi je jasno da sam se vec dugo kretao prema tebi i ti prema meni, premda ni jedno od nas nije bilo svjesno postojanja drugoga prije nego smo se upoznali. Za sve vrijeme u našoj je neizvjesnosti radosno lunjala neka slijepa izvjesnost koja je jamcila da cemo se sresti…
Kada sad pomislim na to, cini mi se da je bilo neizbježno – nije moglo biti drukcije – tipican slucaj onoga što ja zovem visoka vjerojatnost nevjerojatnosti…
Za Svemir se cetiri dana nimalo ne razlikuje od cetiri milijarde svjetlosnih godina. Nastojim to uvijek imati na umu…
Robert James Waller, Mostovi okruga Madison
Sad kad je znao da ona nece dublje zadrijeti u njegov život, pretvorila se u nepoznatu ženu. Pomislio je kako mnogi ljudi i ne misle mnogo više nego to kad kažu da su zaljubljeni – ne misle na ono neobuzdano utapanje duše, slijevanje svih boja u jednu koja ih sve ujedinjuje, kakva je bila njegova ljubav prema Nicoli. Stanovite misli o Nicoli, kao na primjer da bi mogla umrijeti, potonuti u mentalnu tminu, zaljubiti se u kojeg drugog covjeka, izazivale su u njemu fizicku mucninu.
F. S. Fitzgerald
Sometimes fate is like a small sandstorm that keeps changing direction. You change direction, but the sandstorm chases you. You turn again, but the storm adjusts. Over and over you play this out, like some ominous dance with death just before dawn. Why ? Because this storm isn’t something that blew in from far away, something that has nothing to do with you. This storm is you. Something inside you. So all you can do is give in to it, step right inside the storm, closing your eyes and plugging up your ears so the sand doesn’t get in, and [...]