Neki seljak, kad je kosio na svojoj livadi travu, spazi jedno leglo (gnijezdo) lasice. U leglu spavahu goli mali lasici, ali sami bez svoje majke. Seljak se sagne i uzme leglo te ga prenese na drugo mjesto, da ga ne bi sa nepažnjom kakogod kosom utamanio. Seljak nastavi opet svoj rad sa kosom. Najedanput spazi, gdje ide lasica i približuje se svome mjestu, na kome je ostavila leglo sa mladijem. Seljak stane posmatrati, šta ce lasica raditi kad ne nade svoje leglo. Lasica došavši na ono mjesto, na kome je ostavila svoje mlade, vidje da joj je neko digao njezine drage lasice. Uzvrti se i pocne tražiti tamo amo svoje mlade, ali joj bi uzaludu traženje. Onda pocne gledati na svaku stranu stojeci na jednom mjestu; dok najedanput poleti i uspuže se uz jedno drvo o kome je bio ovješen istog seljaka jedan kabao (vedro) pun mlijeka. Stane na kabao te otruje sve mlijeko nekom travom. Dok je to ona cinila, seljak brzo uzme leglo sa lasicima i stavi ga na ono mjesto, odaklen ga je digao. Lasica kad side s drveta ode opet tražiti svoje drage lasice, i na radost njezinu nade svoje male, gole lasice. Omiluje ih i nahrani. Sad se lasica opet odvoji od mladijeh. Uspuže se ponovo na isto drvo, gdje visaše kabao pun mlijeka, i grizuci zubima duže vremena kanavu (konopac), kojom je bio privezan kabao, prekine je a kabao pane na zemlju iz koga se proli sve mlijeko.
Seljak, kad je vidio ovu mudrost ovako male životinje, rece: “Cini dobro ne samo ljudstvu, nego i životinji, pa ce ti biti dobro”. “Zlo cini, zlo ce te i snaci”. Životinja, pa i ona zna šta je “osveta”.

Aleksa Santic

April 29th, 2007 | Mental notes | No comments

O, kada nista ne bih radio od lenosti! Gospode kako bih tada sebe postovao. Postovao bih sebe upravo zato sto sam u stanju makar da budem lenj. Imao bih makar jednu osobinu, bar prividno pozitivnu – osobinu u koju bih i sam verovao. Na pitanje: ko si? Odgovor: lenstnina; to bi bilo veoma prijatno cuti o sebi. Dakle, konkretno odredjen, znaci o meni se ima sta reci. “Lenstina!” – pa to je zvanje i poziv, to je karijera. Ne rugajte se, to je odista tako. Ja tada s pravom postajem clan najistaknutijeg kluba i bavim se time sto stalno postujem sebe….. ..I ja bih u tom slucaju izabrao sebi ovakvu karijeru : bio bi lenjivac i zdera, ali ne obican, vec, na primer, takav koji saoseca u svemu lepom I uzvisenom……. Pronasao bi odmah odgovarajuce zanimanje, I to: da pijem u zdravlje svega lepog i uzvisenog. Ja bih u svakom slucaju trazio povod da prvo prolijem suzu u pehar, a zatim da ga ispijem za sve lepo I uzviseno; u najodvratnijem i nesumljivom djubretu pronasao bih lepo i uzviseno…. ..I takav bih trbuh pustio i trostruki podvaljak zaradio, I dobio tako crven nos da bi svaki prolaznik kazao gledajuci me : “e, ovo je plus! Ovo je prava pozitivnost!” Mislite sta hocete, gospodo, ali takve pohvale je ipak prijatno cuti u nasem negativnom veku.

Dostojevski - Zapisi iz podzemlja

April 25th, 2007 | Mental notes | No comments