0 komentara

Beskrajna kolona

Beskrajna kolona kukaca munjevito se pretvorila u munjevitu kolonu vojnika. Marširali su poput Smedih košulja koje je godinu dana prije rata vidio kako marširaju kroz Berlin. Tisuce i tisuce, zastave im lepršaju, odore plamte u paklenom sjaju nalik na reflektorom obasjane izmetine. Bezbrojni kao kukci, dok svaki od njih krece s preciznoššcu stroja, sa savršenom poslušnošcu dresiranog psa. A ta lica, ta lica!Vidio ih je vec u krupnom planu u njemackim filmskim žurnalima, i evo ih sada opet ovdje, natrpirodno stvarnih, trodimenzionalnih i živih. Monstruozno Hitlerovo lice razjapljenih usta kako urla. I onda lica posloženih slušatelja.  Široka idiotska lica, prazna i receptivna. Lica mjesecara širom otvorenih ociju. Lica mladih nordijskih andela ocaranih Vizijom blaženstva. Lica baroknih svetaca u ekstazi. Lica ljubavnika na rubu orgazma. Jedan narod, Jedno kraljevstvo, Jedan Voda. Poziv na jedinstvo jednog soja kukaca. Spoznaja, bez poznavanja, gluposti i dijabiolizama. Zatim se kamera filmskog snimatelja ponovono okrenula zbijenim redovima, kukastim križevima, limenim glazbama, hipnotizeru koji je urlao na govornickoj tribini. I onda opet, u žaru unutarnjeg svijetla, evo smede kolone nalik kukcima gdje beskrajno maršira po zvucima ove rokoko užas-glazbe.  Naprijed nacisticki vojnici, naprijed kršcanski vojnici, naprijed marksisti i muslimani, naprijed svi izabrani, križari i tvorci Svetoga rata. Naprijed u pobjedu, u opacinu, u smrt!I Will se odjednom nade kako gleda u ono što ce ta kolona koja sad maršira postati kad stigne na svoje odredište-tisuce trupala u korejskom blatu, bezbrojne hrpe truleži rasute po africkoj pustinji.  Zatim(jer scena se neprestano mijenjala s hitnošcu i naglošcu koja smucuje)evo opet muhama pokrivenih trupala, lica okrenutih prema gore i prerezanih vratova, što ih je prije pet mjeseci vidio na jednoj alžirskoj farmi.  Onda opet, izronivši iz prošlosti od gotovo prije dvadeset godina, evo one starice, mrtve i gole golcate, u ruševinama neke štukaturne kuce u St. John’s Woodsu…

Aldous Huxley

Posted by

Me, version 1.0 RC1.

Ostavite odgovor

Required fields are marked *.