Sve što je izvan dohvata naše ruke, sve što nije potpuno naše, s cim nismo srasli tako da postane isto što i mi, to je tude, nicije, ne štiti. To je kao vjetar, ništa, nemaš na cemu da stojiš, nizašto se ne držiš, ništa te ne drži, oci su ti prazne, srce ti je pusto, ostaje samo nemir.
…
Kako joj drago, rekao bi njegov otac. Širok joj svijet, otvoren put. Ne goni je, ne pokazuje prstom na vrata, sigurna je i ne strahuje da ce je otjerati, pa nema šta da cuva. Suviše joj je lijepo bilo, eto to je, a covjek je proklet, dobar je samo kad mu je rdavo. Kako joj drago. Žena je kao macka, ne veže se za covjeka, i ne treba žaliti ako ode.
Meša Selimovic
